PREDIZBORNA KONFERENCIJA ZA NOVINARE NEZAVISNE ŽUPANIJSKE LISTE BRUNA POROPATA

Lista istarskog pokreta otpora

Činjenica je da su se IDS i SDP, svaki zbog svojih sitnih razloga, udružili i da prešutno podržavaju HDZ, međusobno si dijeleći plijen. Pritom su zaboravili da građani nisu ovce i da pažljivo promatraju kako nas političari pretvaraju u koloniju i kolone, rekao je Poropat

ŽMINJ

Županijska nezavisna lista je pravi istarski pokret otpora, ustvrdio je predstavljajući njen program nositelj Bruno Poropat. Činjenica je da su se IDS i SDP, svaki zbog svojih sitnih razloga, udružili i da prešutno podržavaju HDZ, međusobno si dijeleći plijen. Pritom su zaboravili da građani nisu ovce i da pažljivo promatraju kako nas političari pretvaraju u koloniju i kolone. Nezavisni nisu ljudi koji žive od politike, već od svog rada, pa imaju svoj stav, koji se ne poklapa s političkim interesima već interesima građana.
Fenomen formiranja nezavisnih listi u Istri Poropat je nazvao stvaranjem građanskog društva. Njegova je nezavisna lista stoga za svoj simbol uzela grozd, u kojem je svaki građanin jedno zrno. Velike stranke su po njemu zaokupljene »velikim« projektima, ulaskom zemlje u EU i NATO, ali su negdje na tom »uzvišenom« putu zaboravile na građane. Zemlju bi prodali u bescjenje, zacrtali su si izgradnju 22 golf igrališta, na kojima bi igrala gospoda a Istrijani bi im bili sluge. Dodao je da ga je posebno pogodila koalicija SAB-a s Ivanom Jakovčićem, osvjedočenim predstavnikom stranog kapitala i Joerga Haidera, koji promiče profašističke ideje.
»Prvo što ćemo učiniti u novom sazivu Županijske skupštine bit će zahtjev za revizijom prostornog plana, koji je sačinjen prema potrebama kapitala, a ne građana. Već smo više puta dokazali da Istra neće 2010. godine imati 240 tisuća stanovnika i da su te brojke samo u službi »napuhavanja« građevinskih zona. Stalno nas lažu i s »uljepšavanjem« stanja u Istri, posebno sa stopom nezaposlenosti od 6,5 posto, koja je u stvarnosti 8,5 posto. Činjenica je da se u Istri razvijaju samo sitni obrti i trgovina. Kvalitetan razvoj mogu, međutim, donijeti prerađivačka industrija i turizam, za koje se onda mogu vezati mali poduzetnici. Predlažemo stoga da se oko preostalih velikih sustava poput Uljanika, Cimosa i Adris grupe stvore clusteri koji će ih opsluživati«, rekao je Mladen Ferenčić, dodajući da Istra ima velike šanse i u proizvodnji zdrave hrane i stočarstvu, te plasmanu tih roba kroz turizam.
Vili Basanesse iz Umaga istaknuo je da su »velike« stranke – IDS, SDP i HDZ umrtvile predizbornu utrku ne bi li osigurale automatizam u glasovanju, koji ih vodi pobjedi. Ivan Smilović iz Potpićna govorio je o primjeru gdje se stranim investitorima, koji u tamošnjoj industrijskoj zoni žele graditi tvornicu na dva hektara površine, ustupa deset hektara po smiješnoj cijeni od dva eura po kvadratu. Dr. Bruno Savron iz Buja rekao je da se stječe dojam da se istarski vlastodršci boje intelektualaca.

OSVRT

Ivan Jakovčić Potemkin

U Jakovčićevom brutalnom političkom marketingu nema razlike između toga je li se nešto stvarno dogodilo ili se tek stvorio takav dojam

U naletu predizbornog pohoda na još jedan mandat Ivan Jakovčić nemilosrdno juriša Istrom nošen sloganom »Snaga istine - Visione e amore«. Svugdje ga ima pa novinari ne mogu ni predahnuti od praćenja svih službenih posjeta, rezanja vrpci, otkrivanja spomenika, potpisivanja ugovora, otvaranja festivala, smotri i obljetnica. Dok je u travnju 2004. godine Glas Istre objavio 43 članka vezana za aktivnosti Ivana Jakovčića (od čega se pola odnosilo na nezakonitu gradnju u Svetom Jurju, nezakonitu gradnju polo igrališta na Brijunima, igranje golfa za vrijeme radnog vremena na Brijunima i tužbu protiv Glasa Istre), u istom mjesecu 2005. objavili smo oko stotinu članaka o županovim aktivnostima.
Već i površnom promatraču jasno je da je istarski župan utrostručio svoje aktivnosti ne bi li pred izbore u javnosti stvorio dojam o velikim dostignućima svoje vlasti. Pregledom novina od proteklog mjeseca mogu se pronaći i dani s desetak članaka o radu Ivana Jakovčića. Tako je, primjerice, 5. travnja objavljeno da je župan na Kaštelu potpisao treću grupu ugovora o županijskim potporama u kulturi. Potom je potpisao ugovor o partnerstvu u pulskom Domu za odgoj djece i mladeži, a zatim uručio ključeve prve istarske Sigurne kuće za ugrožene žene. Usput je otvorio infopunkt o Europskoj uniji te primio švicarskog veleposlanika kojem se, ne spominjući apartmane, pohvalio da Istra više od svega štiti prirodu. Svaki članak popraćen je fotografijom Ivana Jakovčića kako se rukuje sa svojim sugovornicima, a slično je bilo i sljedećih dana, tako da se bez pretjerivanja može zaključiti da župan tijekom travnja ništa drugo ni nije radio osim što se naokolo slikao.
Međutim, i predizborna manipulacija ima svoje granice čiji prelazak može izazvati i kontraefekte, posebice ako se »snagom istine« narod u suštini zavarava. A upravo to čini Ivan Jakovčić hvaleći se svojim velikim gospodarskim uspjesima izraženim kroz podatke o novozaposlenim stanovnicima Istre. U njegovom brutalnom političkom marketingu nema razlike između toga je li se nešto stvarno dogodilo ili se tek stvorio takav dojam.
Na ovom mjestu u priču treba uvesti i ruskog ministra Grigorija Aleksandroviča Potemkina kojeg povijest poznaje kao jednog od najvećih političkih manipulatora. Nakon što je koncem 18. stoljeća Rusija anektirala Ukrajinu i Krim, carica Katarina Velika poslala je svog ljubavnika Potemkina da upravlja novoosvojenim područjima. Kada je Katarina 1787. godine krenula na turneju po »Novoj Rusiji«, Potemkin je u želji da razorenu i izgladnjelu zemlju carici prikaže što ljepšom naredio gradnju lažnih sela. Budući da je u svom naumu i uspio, što je doprinijelo njegovom kasnijem probitku, u političku je praksu uveden termin Potemkinovo selo, koji, prema jednom rječniku, označava »pretenciozno isfuravanje i stvaranje fasade čija je uloga da maskira ili skrene pažnju s nekog sramotnog čina ili situacije«.
Nakon što je u nekoliko navrata najavljivao argumentiranu prezentaciju ispunjenja svog obećanja o pet tisuća novootvorenih radnih mjesta, Jakovčić je prekjučer pred novinare još jednom izašao s »Potemkinovim selom«. Iako smo ga tijekom posljednje dvije godine u više navrata molili da nam kaže u kojim se to granama i u kojim istarskim mjestima otvorilo šest tisuća radnih mjesta, Ivan Jakovčić je i prekjučer zaobišao odgovor znajući da bi argumentirane brojke pokazale pravu istinu, što nikako ne bi bila dobra predizborna reklama.
Tako je priča o gospodarskim uspjesima ostala tek Potemkinova farsa - fasada stvorena administrativnim smanjenjem broja nezaposlenih i ne baš pohvalnim povećanjem broja zaposlenih u građevinarstvu, trgovini i prodaji nekretnina. Budući da je broj nezaposlenih uvijek isti, a da se broj stanovnika smanjuje, ispada da su novozaposleni pretežito doseljenici koji su u Istru došli trbuhom za kruhom. Uzmemo li u obzir smanjeni broj zaposlenih u proizvodnji, priča o politici uspješnog zapošljavanja prelazi u sferu bajki, a kada se makne fasadna kulisa Jakovčićevog gospodarskog čuda, ostaju nam prazne tvornice, trgovački centri puni jeftine uvozne robe, prodana domovina, ograđene plaže i stotine apartmanskih grdobina kao simbolični, sveprisutni spomenici desetljeća vlasti Ivana Jakovčića.
Dražen MAJIĆ